ŠTO ZNAMO O SINDROMU PROPUSNOG CRIJEVA?

Simptomi poput nadutosti, grčeva u crijevima, bolovi i preosjetljivost na sastojke iz hrane samo su neki od šarolike liste tegoba koje se povezuju s ovim sindromom. Što je u biti sindrom propusnog crijeva (“leaky gut syndrome“)? Kada govorimo o tom entitetu dolazimo na izrazito „sklizak“ teren, odnosno,kako se to u medicini voli nazvati „siva zona“. Nažalost, ovo stanje je još jedno od onih za koje klasična medicina još u potpunosti nema odgovor .O čemu se zapravo radi? Jedan od mogućih uzroka je povećana crijevna propusnost koja se događa kada spojevi između crijevnih stanica  ne funkcioniraju kako treba. Tako „hiperpropusna“ crijeva propuštaju u krvotok molekule koje inače ne bi smjele propustiti.Ovakvo stanje je  karakteristično za  upalne bolesti crijeva i celijakiju, no kako objasniti zašto se dešava i kod osoba koje nemaju crijevnu bolest? Povezanost je s nutritivnim alergijama, nekim lijekovima i radijacijskom terapijom je u fazi razmatranja.

Predloženi mehanizam nastanka

Crijevne resice su odvojene od krvotoka membranom,koja čini barijeru između crijevnog epitela  i krvotoka. Svrha te membrane je da propušta samo određene tvari iz crijevne resice u krvotok (absorpcija). Najčešće se radi o malim molekulama ( hranjive tvari za organizam), dok veće molekule ne prolaze membranu. U sindromu propusnog crijeva dolazi do poremećaja propusnosti membrana,odnosno veza između njih, što dovodi do stvaranja „rupa“ i povećanu propusnost (većih) molekula u krvotok. Opetovana propusnost dovodi  do jačeg širenja“rupa“ između membrana,stoga se „ugrožava“ funkcija membrane i omogućava nesmetan prolazak bakterija, virusa, neprobavljivih dijelova hrane i ostalih toksina u krvotok koji,putem krvotoka ,cirkuliraju našim tijelom i mogu stimulirati imunološki sutav,jer djeluju kao antigen (nepoznata tvar organizmu). Posljedica ovako stimuliranog imunološkog sutava je upala u različitim dijelovima tijela uz pojavljivanje različitih simptoma koji se često ne mogu povezati ( nadutost, grčevi, umor, preosjetljivost na hranu, bolni i otečeni zglobovi, osipi,migrenozne glavobolje…).U ovom sindromu, dolazi do  oštećenja crijevnih resica i njihove osnovne uloge absorpcije hranjivih tvari, koja postaje sve „slabija“, čak i za, „uobičajene“, fiziološke hranjive tvari, stoga nije neobično da se pojavi i nutritivna insuficijencija (manjak određenih hranjivih tvari, tipa minerala, vitamina…) .Brojne preosjetljivosti na hranu su još jedno od obilježja sindroma propusnog crijeva jer neprobavljeni dijelovi proteina i masti mogu prodrijeti u krvotok (kroz ranije opisan „rupe“) i izazvati alergijske reakcije. Povećana crijevna propusnost može pojačati ( i uzrokovati) brojna druga stanja kao što je celijakija, upalne bolesti crijeva, sindrom nadražajnog crijeva, artritis, psorijaza, astma… 

Što izaziva povećanu crijevnu propusnost?

Još u potpunosti nije dokazan točan uzročnik,ali najveći „sumnjivci“ zasigurno su neadektatna prehrana, kronični stres, određeni lijekovi i dizbalans bakterijske flore u crijevima (dizbioza). Prehrana s  povećanim udjelom rafiniranog šećera pogoduje (po)rastu gljivica u crijevima (poglavito Candide albicans) koje mogu izazvati propusnost crijeva. Različiti aditivi koji se dodaju hrani mogu oštetiti crijevne membrane,a također i gluten, protein koji se nalazi u pšenici, raži,ječmu i zobi. Kronični stres može oslabiti imunološki sustav i onemogućiti mu da se „bori“ s invazijom bakterija i virusa te tako pojačati simptome sindroma propusnog crijeva. Lijekovi  poput nesteroidnih antireumatika mogu oštetiti crijevnu membranu,a antibiotici koji neselaktivno „ubijaju“ sve crijevne bakterije (uključujći i „dobre“ ) uzrokovati  povećavaju porast gljivica u crijevu. Dizbioza,odnosno poremećena ravnoteža između „dobrih“ i „loših“ bakterija u crijevu jedna je od osnovnih teorija nastanka povećane propusnosti crijeva. Pretjerano korištenje alkohola, radijacija i kemoterapija mogu također oštetiti crijevnu membranu

Velik je broj ljudi s lepezom raznoraznih tegoba koji posjećuju brojne specijaliste bez adekvatne dijagnoze pod koju svrstati svoje tegobe. U takvim situacijama sasvim je logično razmišljati o sindromu propusnog crijeva kao mehanizmu  kojim raznorazni toksini ulaze u naš krvotok i izazivaju upalni odgovor na različitim „lokacijama“ našeg tijela naizgled bez izravne povezanosti.