petak, 20. ožujka 2015.

Intolerancija na histamin



O čemu se radi?

Histamin je jedan kemijski spoj  ( biogeni amin) koji se nalazi u određenim namirnicama, također isti taj histamin odpuštaju naše stanice (točnije mastociti) tijekom alergijskih reakcija. Većina ljudi posjeduje u crijevima  enzim nazivom diamin oksidaza koji razgađuje histamin  tijekom „probavljanja „ hrane bogatom histaminom. No, određeni broj ljudi nažalost nema ovaj enzim zbog čega dolazi do intolerancije na histamin,odnosno pojave simptoma sličnim onima kod „klasične“ alergije- glavobolje, osip,svrbež,proljev,povraćanje ili bol u trbuhu. Obzirom da ,kao i kod drugih intolerancija, niti u ovom slučaju ne dolazi do aktivacije imunološkog sustava, alergološko testiranje će biti negativno. Baš zbog toga se ponekad u narodu ova intolerancija zna nazivati „pseudoalergijom“.

Namirnice bogate histaminom

Količina histamina u namirnicama ovisi o procesu „dozrijevanja“ i stupnju svježine.  Što se namirnice duže čuvaju i dozrijevaju, to će biti i obilniji sadržaj histamina u njima te će i poteškoće za osobe intolerantne na histamin biti izraženije.Npr. svježe meso ne sadrži ili sadrži vrlo malo histamina.No,kad se meso duže prerađuje,procesi „dozrijevanja“ dovode do nakupljanja biogenih amina. Isto vrijedi i za ribu.Svježa riba ne sadrži,ili sadrži vrlo malo histamina,ali stajanjem na temperaturama iznad 4°C,dolazi do razgradnje aminokiseline histidin (kojom riba obiluje) u histamin. Daljnja prerada, koja uključuje soljenje, dimljenje, sušenje,mariniranje i konzerviranje može povećati količinu histamina.

Namirnice bogate histaminom i drugim biogenim aminima:

-Šampanjac, vino,pivo,drugi fermentirani napitci te gazirani napitci tipa „Coca –Cola“)
-ocat i sve što sadrži ocat (gotovi začini tzv. „dressing“),ukiseljeno povrće;ketchup,majoneza,senf
-tofu i soja umak
-sirevi ( i parmezan)
-kobasice i drugo prerađeno meso (salama i drugi suhomesnati proizvodi)
-gljive
-konzervirana,dimljena  i sušena riba
-gotove salate
-konzervirano povrće
-suho voće, sjemenke i orašasti plodovi
-kvasac
-čokolada, kakao
-kiseli kupus
-određeno povrće:  patlidžan, gljive


Određene namirnice ,koje su inače niskog sadržaja histamina, mogu stimulirati „otpuštanje“ histamina iz mastocita. Inkriminirane namirnice su:
-Banane,rajčice,jagode
-kikiriki, bjelanjak,čokolada
-bundeva, špinat,avokado
-papaja, kiwi,ananas,mango
-maline, citrusi,

Određene namirnice „blokiraju“ djelovanje diamino oksidaze:

-crni i zeleni čaj
-mate čaj
-energetski napitci

Namirnice koje sadrže ostale biogene amine koju mogu izazivati reakcije:

-Tiramin sadrže: grah,pivo,sir (camembert), kvasac,patlidžan,,mlijeko u prahu, citrusi, kiseli kupus,soja, vino,jogurt
-Dopamin sadrže: avokado, banane, grah
-Serotonin sadrže: avokado, banana, kiwi,papaja, ananas,šljive,rajčice,orasi
-Fenilalanin sadrže: žuti sirevi, kremaste torte, čokolade,kokos,gljive,crno vino
-Triptamin sadrže:sirevi,rajčica


                                           


nedjelja, 15. ožujka 2015.

Što je SCD dijeta ( Specific Carbohydrate Diet)?



U predhodnom periodu dosta ljudi me upitalo za SCD dijetu,što me potaknulo da se osvrnem na ovaj način prehrane. Unazad desetak godina,kada sam se prvi puta susrela s knjigom Elaine Gottschall „Breaking the vicious cycle“, uvidjela sam da „ima nešto“ u onome što sam pročitala. Zapravo, to je knjiga koja je tada prva dala osvrt na ono što je danas postalo „žiža interesa“ suvremene medicine- mikrobiom,odnosno  naša crijeva i sve ono što se dešava u njima.
SCD dijeta je zapravo režim prehrane ,mogla bih slobodno je nazavati dijetoterapija, prvenstveno namijenjen osobama koje boluju od upalnih bolesti crijeva ( Crohnova bolest, ulcerozni kolitis), no moram reći da se određenih naputaka iz ovog režima prehrane mogu držati i drugi, posebice oni koji imaju sindrom propusnog crijeva.

O ČEMU SE ZAPRAVO RADI?
Dijeta koju je osmislio dr.Sidney Valentine Haas u prvoj polovici dvadesetog stoljeća svoj „provcat“ je upravo doživjela ponovnim „uskrsnućem“ od strane Elaine Gottschall. Bit dijete  ( krajnje pojednostavljeno ) je izbjegavanje konzumiranja  kompleksnih šećera (di i polisaharida). Logično se sada postavlja pitanje „A, zašto?“. Disaharidi  i polisahardidi su kompleksne molekule ugljikohidrata koje se moraju pocijepati da bi dobili monosaharide (glukoza i fruktoza) koji su jedino u takvom obliku iskoristivi u našem organizmu. Kao što znamo od ranije, današnja prehrana je temeljena na velikoj količini raznih kompleksnih saharida (oligosahardi, disharidi,polisaharidi) što izaziva povećanu količinu monosaharida u krvi (čitaj glukoze). Da bi se takva glukoza u krvi dopremila u stanice (gdje se jedino može iskoristiti) potrebno je „prevozno sredstvo“,a to je za glukozu hormon inzulin (luči ga gušterača). Ukoliko organizam „bombardiramo“ prevelikom količinom kompleksnih saharida, dolazi do „preplavljenja“ krvi s glukozom i slabljenja gušterače zbog nemogućnosti lučenja adekvatne količina transportnog sredstva,odnosno inzulina. Višak glukoze iz krvi organizam riješava tako da se ona pretvara u glikogen i skaldišti u jetrii mišićima,dokle se višak iste pakira u  masne stanice. No, da stvar bude još kompliciranija, daljnja konzumacija obroka bogatog kompleksnim saharidima dovodi do nemogućnosti probave istih i njihovo gomilanje u crijevnom epitelu što je izrazito dobra „papica“ za mikroorganizme koje se (normalno) nalaze u našim crijevima. Da podsjetim, u našim crijevima se fiziološki (normalno) nalaze određeni mikroorganizmi koji imaju svoju zadaću u očuvanju našeg zdravlja, no u slučajevima „overload-a“ disaharidima dolazi do  pojačanog rasta i umnožavanja mikroorganizama i to prvenstveno onih „zločestih“. Naš organizam to naravno, „čita“kao prijetnju i započinje „borba“ svim raspoloživim sredstvima da se situacija u crijevima vrati „u normalu“,što uključuje i aktivaciju imunološkog sustava što u nekim slučajevima dovodi do uništenja crijevnog epitela, pojave „leaky gut syndroma“,odnosno sindroma propusnog crijeva,što slobodno možemo nazvati pretećom raznih bolesnih stanja,prvenstveno crijeva kao što su već spominjane upalne bolesti crijeva te druge crijevne bolesti tipa celijakija.
POANTA SCD DIJETE
Načelo SCD dijete je u teoriji jednostavno:restrikcija unosa nekih oblika saharida koji mogu hraniti mikroorganizme u probavnom sustavu a sve u cilju oporavka crijevne flore i samog crijevnog epitela (sluznice). Pravilo bi trebalo biti jednostavno: Izbjegavati hranu s visokim glikemijskim indeksom,a prednost dati hrani,odnosno namirnicama sa što nižim glikemijskim indeksom.

ZABRANJENE NAMIRNICE:
-šećer, škrob (krompir i žitarice: pšenica,raž,ječam,slad,hmelj,kukuruz,zob), mlijeko (laktoza) i nefermentirane mliječne prerađevine; kruh i proizvodi od navedenih žitarica
-sve što sadrži gluten
-sve što sadrži konzervanse, pojačivače okusa,emulgatore i ostale kemijske tvari dodane u namirnice

DOZVOLJENE NAMIRNICE:
-svo voće i povrće (svježe,kuhano,suho),ali ne kandirano i konzervirano
-voćni sokovi bez dodanog šećera
-svo meso,riba,jaja,većina fermentiranih mliječnih prerađevina i sireva
-sve grahorice
-orašasto voće (lješnjaci,bademi,orasi,kokos) te kruh i kolači pripremljeni od njihovog brašna
-tekući med i saharin

Na službenim stranicama SCD dijete možete pronaći detaljan opis dozvoljenih i nedozvoljenih namirnica:
http://www.breakingtheviciouscycle.info/legal/listing/


OGRANIČENJA DIJETE

Kod akutnih stanja crijevnih bolesti se ovakav režim prehrane ne preporuča kao i kod određenih komplikacija crijevnih bolesti tipa crijevne stenoze, apcesi,aktivne crijevne fistule i sl. Također ovaj režim prehrane moraju izbjegavati osobe koje su alergične na neke od namirnica koje su „temelj“ ove dijete.

Svi oni koji čitaju o raznoaznim dijetama i načinima prehrane lako mogu shvatiti da je princip ove dijetoterapije zapravo temeljen na LCHF načinu prehrane.