Što je SCD dijeta ( Specific Carbohydrate Diet)?

U predhodnom periodu dosta ljudi me upitalo za SCD dijetu,što me potaknulo da se osvrnem na ovaj način prehrane. Unazad desetak godina,kada sam se prvi puta susrela s knjigom Elaine Gottschall „Breaking the vicious cycle“, uvidjela sam da „ima nešto“ u onome što sam pročitala. Zapravo, to je knjiga koja je tada prva dala osvrt na ono što je danas postalo „žiža interesa“ suvremene medicine- mikrobiom,odnosno  naša crijeva i sve ono što se dešava u njima.

SCD dijeta je zapravo režim prehrane ,mogla bih slobodno je nazavati dijetoterapija, prvenstveno namijenjen osobama koje boluju od upalnih bolesti crijeva ( Crohnova bolest, ulcerozni kolitis), no moram reći da se određenih naputaka iz ovog režima prehrane mogu držati i drugi, posebice oni koji imaju sindrom propusnog crijeva.

O ČEMU SE ZAPRAVO RADI?

Dijeta koju je osmislio dr.Sidney Valentine Haas u prvoj polovici dvadesetog stoljeća svoj „provcat“ je upravo doživjela ponovnim „uskrsnućem“ od strane Elaine Gottschall. Bit dijete  ( krajnje pojednostavljeno ) je izbjegavanje konzumiranja  kompleksnih šećera (di i polisaharida). Logično se sada postavlja pitanje „A, zašto?“. Disaharidi  i polisahardidi su kompleksne molekule ugljikohidrata koje se moraju pocijepati da bi dobili monosaharide (glukoza i fruktoza) koji su jedino u takvom obliku iskoristivi u našem organizmu. Kao što znamo od ranije, današnja prehrana je temeljena na velikoj količini raznih kompleksnih saharida (oligosahardi, disharidi,polisaharidi) što izaziva povećanu količinu monosaharida u krvi (čitaj glukoze). Da bi se takva glukoza u krvi dopremila u stanice (gdje se jedino može iskoristiti) potrebno je „prevozno sredstvo“,a to je za glukozu hormon inzulin (luči ga gušterača). Ukoliko organizam „bombardiramo“ prevelikom količinom kompleksnih saharida, dolazi do „preplavljenja“ krvi s glukozom i slabljenja gušterače zbog nemogućnosti lučenja adekvatne količina transportnog sredstva,odnosno inzulina. Višak glukoze iz krvi organizam riješava tako da se ona pretvara u glikogen i skaldišti u jetrii mišićima,dokle se višak iste pakira u  masne stanice. No, da stvar bude još kompliciranija, daljnja konzumacija obroka bogatog kompleksnim saharidima dovodi do nemogućnosti probave istih i njihovo gomilanje u crijevnom epitelu što je izrazito dobra „papica“ za mikroorganizme koje se (normalno) nalaze u našim crijevima. Da podsjetim, u našim crijevima se fiziološki (normalno) nalaze određeni mikroorganizmi koji imaju svoju zadaću u očuvanju našeg zdravlja, no u slučajevima „overload-a“ disaharidima dolazi do  pojačanog rasta i umnožavanja mikroorganizama i to prvenstveno onih „zločestih“. Naš organizam to naravno, „čita“kao prijetnju i započinje „borba“ svim raspoloživim sredstvima da se situacija u crijevima vrati „u normalu“,što uključuje i aktivaciju imunološkog sustava što u nekim slučajevima dovodi do uništenja crijevnog epitela, pojave „leaky gut syndroma“,odnosno sindroma propusnog crijeva,što slobodno možemo nazvati pretećom raznih bolesnih stanja,prvenstveno crijeva kao što su već spominjane upalne bolesti crijeva te druge crijevne bolesti tipa celijakija.

POANTA SCD DIJETE

Načelo SCD dijete je u teoriji jednostavno:restrikcija unosa nekih oblika saharida koji mogu hraniti mikroorganizme u probavnom sustavu a sve u cilju oporavka crijevne flore i samog crijevnog epitela (sluznice). Pravilo bi trebalo biti jednostavno: Izbjegavati hranu s visokim glikemijskim indeksom,a prednost dati hrani,odnosno namirnicama sa što nižim glikemijskim indeksom.

ZABRANJENE NAMIRNICE:

-šećer, škrob (krompir i žitarice: pšenica,raž,ječam,slad,hmelj,kukuruz,zob), mlijeko (laktoza) i nefermentirane mliječne prerađevine; kruh i proizvodi od navedenih žitarica

-sve što sadrži gluten

-sve što sadrži konzervanse, pojačivače okusa,emulgatore i ostale kemijske tvari dodane u namirnice

DOZVOLJENE NAMIRNICE:

-svo voće i povrće (svježe,kuhano,suho),ali ne kandirano i konzervirano

-voćni sokovi bez dodanog šećera

-svo meso,riba,jaja,većina fermentiranih mliječnih prerađevina i sireva

-sve grahorice

-orašasto voće (lješnjaci,bademi,orasi,kokos) te kruh i kolači pripremljeni od njihovog brašna

-tekući med i saharin

Na službenim stranicama SCD dijete možete pronaći detaljan opis dozvoljenih i nedozvoljenih namirnica:

http://www.breakingtheviciouscycle.info/legal/listing/

OGRANIČENJA DIJETE

Kod akutnih stanja crijevnih bolesti se ovakav režim prehrane ne preporuča kao i kod određenih komplikacija crijevnih bolesti tipa crijevne stenoze, apcesi,aktivne crijevne fistule i sl. Također ovaj režim prehrane moraju izbjegavati osobe koje su alergične na neke od namirnica koje su „temelj“ ove dijete.

Svi oni koji čitaju o raznoaznim dijetama i načinima prehrane lako mogu shvatiti da je princip ove dijetoterapije zapravo temeljen na LCHF načinu prehrane.

                                            

Opasnost viška fruktoze u svakodnevnoj prehrani

Posljednjih šest generacija doživjelo je drastičnu promjenu u prehrani- pojavio se golem višak šećera! Antropolozi naglašavaju da je više od 150.000 ljudskih generacija živjelo bez jednostavnih šećera u prehrani,što nažalost više nije tako. Od prehrane siromašne šećerima došlo se do prehrane s pretjeranim količinama šećera- kolači,bomboni,sladoled, sokovi,umaci,slatka gazirana pića,različiti slatkiši i brojni drugi slatki proizvodi. Posljedice ove promjene više su nego očite-srčanožilne bolesti, pretilost,arterijska hipertenzija,metabolički sindrom,šećerna bolest tip 2 i bolesti bubrega su jedne od učestalih kroničnih nezaraznih bolesti sadašnjice.

Izobilje šećera u bezalkoholnim gaziranim napitcima,voćnim sokovima i sportskim sokovima,a skriveno je i u prerađenoj hrani: kolačima,sladoledu,umacima,sirnim namazima,kečapu…

Glukoza i fruktoza su monosaharidi,odnosno jednostavni šećeri. Glukoza je grožđani i krvni šećer,obilno prisutan u medu te ljudskoj krvi i tkivima.Naziva se i dekstroza. S druge strane, fruktoza je voćni šećer;nalazi se u  mnogo voća i povrća,a u medu je jednak omjer glukoze i fruktoze. Za razliku od glukoze, fruktoza je mnogo slađa  i lakše se topi u vodi,što joj daje prednost u prehrambenoj industriji. Jednostavni šećeri se mogu kombinirati u kompleksniji šećer disaharid saharozu,običan šećer, koji se sastoji od  jednakih količina glukoze i fruktoze. Alkoholna pića sadrže etanol koji nije šećer,ali u pivu i vinu postoji ostatni šećer. Metabolizam fruktoze i alkohola je sličan i na kraju dovodi do stvaranja istog produkta-masti.

Med ima 50 % fruktoze i isto toliko glukoze,kompletno je prirodan „produkt“,s korisnim učincima kada se uzima u umjerenim količinama. Iz lista južnoameričke biljek stevije se dobiva sladilo istog imena,koje je u potpunosti sigutno u prirodnom obliku.

                                                   

Problem fruktoze

U povrću i voću,fruktoza je „pomiješana“s vitaminima,mineralima,polilfenolima,vlaknima i antioksidansima,što ublažuje negativan metabolički učinak fruktoze. Problem s voćnim sokovima je u tome što se prodaju kao „zdravi“a u biti su vlakna i nutrijenti odstranjeni pa su male nutritivne vrijednosti,a fruktoza koja je ostala se metabolizira u jetri.

Fruktoza je u velikim količinama opasna jer:

-tijelo probavlja fruktozu drugačije od glukoze.Opterećenje fruktozom ide preko jetre,stvaraju se trigliceridi („loše“ masnoće)

-negativno utječe na signalizaciju sitosti,za razliku od glukoze,što je povezano s porastom tjelesne težine

-sve je više činjenica koje upućuju na to da prekomjerno opterećenje fruktozom izaziva inzulinsku rezistenciju i dijabetes tip 2

Konzumiranje fruktoze gore je od konzumiranja masti jer ona podiže razinu urične kiseline u krvi,a koja snižava razinu dušikovog oksida ( prirodan vazodilatator,širi krvne žile) i podiže razinu angiotenzina (suzuje krne žile) što dovodi do kontrakcije glatkih stanica krvnih žila i povišenja krvnog tlaka. Povišena količina urične kiseline izaziva i blagu kroničnu upalu te giht.

Preporuke

I  na kraju, nakon što smo upoznali opasnosti fruktoze,slijedi nekoliko preporuka kako izbjeći dodanu potrošnju običnog šećera i posebno,fruktoze:

-izbjegavati upotrebu svih slatkih pića te koristiti vodu,voćne i biljne čajeve (posebno zeleni čaj)

-pažljivo čitati prehrambene deklaracije i izbjegavati svaki proizvod koji sadrži kukuruni sirup ili fruktozu

-smanjiti ukupnu potrošnju običnog šećera

-upotrebljavati prirodne zaslađivače,npr.steviju

                                               

                                              

Kada hrana boli

Hrana daje energiju. Ona je „benzin“ za naš motor. Nakon unošenja hrane, trebali bi se osjećati sito, dobo,zadovoljno i spremni za daljnje izazove koje nam sprema svakodnevnica. Ipak,postoje ljudi koji se ne osjećaju tako. Učestale glavobolje, bolovi u zglobovima, nadutost,promjena u volumenu i kakvoći stolice, nagla promjena raspoloženja, umor, sve su to tegobe s kojima se susreće sve veći broj ljudi. Rad u praksi me naučio, da naizgled nepovezane tegobe,mogu u biti imati isto podrijetlo,a to je u našem probavnom sustavu. Ono što se nekim pojedincima dešava kada u organizam unesu određene namirnice (ili njihov sastojak) je jednako efektu kada u benzinac točimo dizel. Naravno,karikiram,nećemo „prestati živjeti“,ali dugotrajno i kontinuirano unošenje „krivog goriva“ organizam može biti odgovorno za navedene tegobe. Vjerujem da je većina čitatelja upoznata s pojmom alergija. Ako smo alergični na nešto, onda to moramo izbjegavati jer bi  to u nekim slučajevima moglo biti i pogubno. No,što ako nismo alergični,a ipak nam određena hrana stvara tegobe? Takvo stanja mogu se definirati kao dva entiteta,prvo je prehrambena (alimentarna) intolerancija,a drugo je prehrambena preosjetljivost ( točnije preosjetljivost na određene sastavnice hrane/namirnice). O ovim entitetima sam već pisala u predhodnim postovima,pa za one koji „žele ponoviti gradivo“ preporučam pročitati.

Ono što me najviše zabrinjava jest činjenica da je u posljednjih nekoliko godina zabilježen porast prehrambenih alergija, preosjetljivosti, intolerancija te „ ozbiljnih“ crijevnih bolesti tipa upalne bolesti crijeva kao i celijakije.

Postavljam si pitanje: da li smo postali „tolike mimoze“ ili je ipak riječ o spletu „multifaktorskih „utjecaja . U jedno sam definitivno sigurna, hrana koju danas jedemo je izrazito lošije kvalitete od one koju su konzumirali naši „stari“. Čitajući postove po raznim „fejs“ grupama zapravo uviđam koliko se ljudi hrane nezdravo. Toliko upita o grickalicama, suhomesnatim proizvodima sumnjivog podrijetla, toliko slatkiša….jednostavno mi nije jasno,zašto pored tolikih nastojanja liječnika, primarne prevencije bolesti i „prosvijetljenju“ o zdravim i nezdravim namirnicama, ljudi postaju više nego ikada robovi vlastitog jezika i njegovih okusnih pupoljaka (papila) da im je jedino bitno zadovoljiti taj milisekund „sreće“ bez obzira na daljnju posljedicu,odnosno štetnost po zdravlje ??? Nažalost, tek kada bude kasno, kada se razvije jedna od bolesti,onda se počinje „surfati“ po internetu, konzultirati susjede i poznanike o tome što i kako jesti. Zašto ne pružiti priliku voću i povrću umjesto slatkišima,pa barem je dostupno svakome (još ako netko ima svoj „komadić zemlje“ da zasadi pokoju povrtnu kulturu,ma kuda veće sreće) ? Zašto ne zaobići McDonalds?? To su samo jednostavni koraci koji već mogu uvelike pomoći zdravlju.

Obično me onda pitaju,pa što da jedemo?? Nažalost, stvar je izrazito individualna,odnosno, svatko mora  naučiti slušati svoj organizam da bi mogao odrediti koja namirnica(e) su pravo gorivo za njegov motor. Osobe s nekim od ograničenja u prehrani znaju o čemu pričam. Baš zbog toga nisam pristaša niti jednog smjera prehrane, nego jednostavno slušam potrebe svojeg tijela. Naravno,ako smo na nešto alergični, intolerantni to moramo izbjegavati,isto kao što osobe s celijakijom doživotno izbjegavaju gluten. Neke osobe će se dobro osjećati ako konzumiraju LCHF plan prehrane, druge ako slijede makrobiotički stil ishrane, dok neki drugi su najviše „fit“ konzumirajući sirovu hranu. Nema osnovne i jedinstvene prehrane. Ako hrana boli,onda definitivno moramo naučiti slušati svoje tijelo i davati mu gorivo koje njemu najbolje odgovara, jer u protivnom ćete se osjećati poput benzinca s punim rezervarom dizel goriva .

                                    

Izvori „čistih“ proteina

Pronaći pravi izvor „čistog“ proteina je mnogo teže nego što mislimo. Pod pojmom „čisti“ mislimo na izvore proteina koji u sebi ne sadrže pesticide, teške metale, antibiotike i ostale nepodopštine koje dugotrajnom i opetovanom upotrebom mogu samo štetiti našem organizmu. U nekoliko slijedećih redaka pročitajte nešto više o takvim izvorima proteina.

Bademi

Već znamo da su bademi izvor nezasićenih („dobrih“) masnih kiselina, vlakana i proteina. Ono što je malo manje poznato je činjenica da bademi imaju i protuupalno djelovanje. Da bi bademi bili lakše probavljivi, namočite ih preko noći i odstranite opnu („kožicu“).

Napomena: bademi nisu izvor tzv. „kompletnog“ proteina jer ne sadrže cijeli spektar esencijalnih aminokiselina,ali su izrazito dobar dodatak prehrani,posebno u kombinaciji s žitaricama.

Spirulina

Vjerujem da ste naišli na ovu modrozelenu algu na policama „superhrane“.Spirulina je u svojem prirodnom obliku  65-75 % kompletni protein , te je izrazito lako probavljiva (nema celuloze u svojem sastavu, te se lako „cijepa“ od strane probavnih enzima). Najčešće je nalazimo u obliku malih ,zelenih tableta ili u  obliku zelenog praha.

Tip: dodajte malo spiruline u Vaš omiljeni smoothie J

Divlja riba

Ako ste ljubitelj riba,onda  definitivna preporuka je divlja riba ili bilo koja druga riba koja nije rasla u uzgoju. Naše Jadransko more veliki je izvor male ,plave ribe,poput sardele,inćuna i druge plave ribe za koju znamo da,osim proteina sadrži i nezavidne količine protuupalnih, omega 3 masnih kiselina.

Napomena: kod suplementacije (dodatka) ribljeg ulja u svrhu unošenja omega 3 masnih kiselina,pripazite na izvor ribe koji se koristi,obzirom da ponekad plava riba može biti kontaminirana teškim metalima,pogotovo ako obitava u zagađenom moru.

Quinoa

Quinoa je zapravo pseudo žitarica koja je izvor kompletnog proteina.Jednostavno se priprema te je  izrazito lako probavljiva. Osim quinoe, možete probati i heljdu!

Tip: prije kuhanja quinoe,obavezno je operite pod mlazom vode.

Jaja

Jaja su bogata tiaminom, riboflavinom,pantotenskom kiselinom, B 12 vitaminom,folnom kiselinom, vitaminom D, E i fosforom.Ona su lako probavljiv izvor proteina i mikronutrijenata pod uvjetom da su naše drage kokice trčkarale okolo po travi i hranile se „zdravom hranom“,a ne umjetnom supstitucijom hrane u kavezima.

Chia sjemenke

Eto nas do još jedne supernamirnice! Ova „čarobna“  hrana je izvor kompletnog proteina,lako probavljiva i protuupalnog djelovanja. Chia sjemenke su također dobar izvor kalcija,fosfora i vlakana.  Obavezno isprobajte puding chia sjemenki…za prste oblizati!!

Whey

Whey  je jedan od „većih“ izvora proteina podrijetlom iz mlijeka (kazein ipak ima veći udio proteina!). Može se pronaći u obliku praha koji se miješa s vodom ili s mlijekom te dobiva „shake“ koji može biti idealna supstitucija za međuobrok. Whey  sadrži sve esencijalne aminokiseline te je bogat s BCAA („aminokiseline razgranatog lanca“-leucin,izoleucin i valin) i glutaminom (amnikoselina izrazitog protuupalnog djelovanja)

Leća

Iako nije izvor kompletnog proteina,leća je dobar izvor aminokiselina (sastavnice proteina), zdravih ugljikohidrata i vlakana.Ukoliko leću kombinirate s žitaricama dobije se kompletni protein,a prednost je ta što je lakše probavljiva od drugih  grahorica tipa grah.

Piletina iz organskog uzgoja

Pileće meso sadrži sve aminokiseline, što znači da je kompletni protein. Ako ste ljubitelj „avijacije“ obavezno provjerite da je iz organskog uzgoja,odnosno da nije tretirana antibioticima ili drugim kemijskim sredstvima koja mogu završiti u Vašem organizmu!

Skuta i grčki jogurt

Za one koje ne muči preosjetljivost na laktozu, ove namirnice su izrazito vrijedan dodatak balansiranoj prehrani. Imaju nizak udio ugljikohidrata, sadrže „dobre“ masne kiseline i zadovoljavajuću količinu proteina. Također obratite pažnju da kupujete iz provjerenog (organskog) uzgoja!

Tempeh

Tempeh  nastaje od fermentirane soje i jedan je od „proteinskih“ izbora u prehrani vegana. Puno je probavljiviji od poznatog „sojinog sira“ (tofu), no ipak treba pripaziti da u pripremi istog nije korištena GMO modificirana soja!

Prah rižinog i graškovog  proteina

Ova kombinacija predstavlja još jedan izbor veganskih izbora proteina. Prah se također koristi u pripremi „shake-a“, hipoalergijski je,izrazito lakoprobavljiv te za razliku od izoliranog proteina riže, dobrog je ukusa!