Kada hrana boli

Hrana daje energiju. Ona je „benzin“ za naš motor. Nakon unošenja hrane, trebali bi se osjećati sito, dobo,zadovoljno i spremni za daljnje izazove koje nam sprema svakodnevnica. Ipak,postoje ljudi koji se ne osjećaju tako. Učestale glavobolje, bolovi u zglobovima, nadutost,promjena u volumenu i kakvoći stolice, nagla promjena raspoloženja, umor, sve su to tegobe s kojima se susreće sve veći broj ljudi. Rad u praksi me naučio, da naizgled nepovezane tegobe,mogu u biti imati isto podrijetlo,a to je u našem probavnom sustavu. Ono što se nekim pojedincima dešava kada u organizam unesu određene namirnice (ili njihov sastojak) je jednako efektu kada u benzinac točimo dizel. Naravno,karikiram,nećemo „prestati živjeti“,ali dugotrajno i kontinuirano unošenje „krivog goriva“ organizam može biti odgovorno za navedene tegobe. Vjerujem da je većina čitatelja upoznata s pojmom alergija. Ako smo alergični na nešto, onda to moramo izbjegavati jer bi  to u nekim slučajevima moglo biti i pogubno. No,što ako nismo alergični,a ipak nam određena hrana stvara tegobe? Takvo stanja mogu se definirati kao dva entiteta,prvo je prehrambena (alimentarna) intolerancija,a drugo je prehrambena preosjetljivost ( točnije preosjetljivost na određene sastavnice hrane/namirnice). O ovim entitetima sam već pisala u predhodnim postovima,pa za one koji „žele ponoviti gradivo“ preporučam pročitati.

Ono što me najviše zabrinjava jest činjenica da je u posljednjih nekoliko godina zabilježen porast prehrambenih alergija, preosjetljivosti, intolerancija te „ ozbiljnih“ crijevnih bolesti tipa upalne bolesti crijeva kao i celijakije.

Postavljam si pitanje: da li smo postali „tolike mimoze“ ili je ipak riječ o spletu „multifaktorskih „utjecaja . U jedno sam definitivno sigurna, hrana koju danas jedemo je izrazito lošije kvalitete od one koju su konzumirali naši „stari“. Čitajući postove po raznim „fejs“ grupama zapravo uviđam koliko se ljudi hrane nezdravo. Toliko upita o grickalicama, suhomesnatim proizvodima sumnjivog podrijetla, toliko slatkiša….jednostavno mi nije jasno,zašto pored tolikih nastojanja liječnika, primarne prevencije bolesti i „prosvijetljenju“ o zdravim i nezdravim namirnicama, ljudi postaju više nego ikada robovi vlastitog jezika i njegovih okusnih pupoljaka (papila) da im je jedino bitno zadovoljiti taj milisekund „sreće“ bez obzira na daljnju posljedicu,odnosno štetnost po zdravlje ??? Nažalost, tek kada bude kasno, kada se razvije jedna od bolesti,onda se počinje „surfati“ po internetu, konzultirati susjede i poznanike o tome što i kako jesti. Zašto ne pružiti priliku voću i povrću umjesto slatkišima,pa barem je dostupno svakome (još ako netko ima svoj „komadić zemlje“ da zasadi pokoju povrtnu kulturu,ma kuda veće sreće) ? Zašto ne zaobići McDonalds?? To su samo jednostavni koraci koji već mogu uvelike pomoći zdravlju.

Obično me onda pitaju,pa što da jedemo?? Nažalost, stvar je izrazito individualna,odnosno, svatko mora  naučiti slušati svoj organizam da bi mogao odrediti koja namirnica(e) su pravo gorivo za njegov motor. Osobe s nekim od ograničenja u prehrani znaju o čemu pričam. Baš zbog toga nisam pristaša niti jednog smjera prehrane, nego jednostavno slušam potrebe svojeg tijela. Naravno,ako smo na nešto alergični, intolerantni to moramo izbjegavati,isto kao što osobe s celijakijom doživotno izbjegavaju gluten. Neke osobe će se dobro osjećati ako konzumiraju LCHF plan prehrane, druge ako slijede makrobiotički stil ishrane, dok neki drugi su najviše „fit“ konzumirajući sirovu hranu. Nema osnovne i jedinstvene prehrane. Ako hrana boli,onda definitivno moramo naučiti slušati svoje tijelo i davati mu gorivo koje njemu najbolje odgovara, jer u protivnom ćete se osjećati poput benzinca s punim rezervarom dizel goriva .