Moja razmišljanja o hrani

Činjenica je da danas imamo jako puno trendova u prehrani. Makrobiotika, sirovojelstvo,vegetarijanstvo,veganstvo, LCHF prehrana I još mnogi drugi “pokreti” u prehrani zadobili su svoje pristaše uzduž zemaljske kugle. Kako me dugogodišnja osobna I praksa putem svojih pacijenta naučila, stvari nikako ne volim gledati kao “crno-bijele” pa isto pravilo primjenjujem u izboru namirnica,odnosno prehrani. U svojem dugogodišnjem proučavanju prehrane I utjecaja prehrane na ljudski organizam shvatila sam da postoji samo jedan ispravan pristup, a to je individualnost. Nikako ne volim šablonizirati ljude putem tegoba,a posebno ne prema pristupu I kreiranju jelovnika,bez obzira radilo se o najjednostavnijem jelovniku za smanjenje tjelesne težine ili pak kreiranju jelovnika za osobe s brojnim prehrambenim preosjetljivostima,intolerancijama ili pak  različitim oboljenjima.

Nema te dijete,ispravnije rečeno načina prehrane kojeg nisam isprobala,od dijete za mršavljenje (o,da I ja sam bila “bucka”),preko makrobiotike,LCHF dijete, sirovojelstva, veganstva. Jedino se nadam da više neće izmisliti niti jedan “prehrambeni pokret”,jer nakon postavljanja dijagnoze celijakije,nemam baš previse “manevracijskog prostora” osim gluten free dijete.

Što je pošlo po zlu?

Sjećam se,kao dijete jeli smo raznoliku hranu.Obzirom da sam iz primorskog kraja, većinom je to bila mediteranska prehrana,ali se svega “našlo na repertoaru”. Radili smo svoju zimnicu,kupovali meso I čuvali zamrznuto u velikim škrinjama,redovno se kiselio kupus (da li je još netko “gacao”kupus I redovno mijenjao vodu koja se stvarala iznad kupusa ??).U školi su nam za marendu servirali “Pikov” polubijeli kruh s “podrigušom” (op.a parizer) I kriškom sira edamera toliko debelom da smo mogli vidjeti Učku uz naravno neizbježni “Riječki obični jogurt”,pakiran u bijelu plastičnu bočicu od dva deca sa aluminijskom folijom koja se odmotavala. Takav jogurt je bio “drink&go” jer nije,kao današnji,mogao ljetovati u hladnjaku tjedan dana. Kuhalo se mlijeko iz bijelih/prozirnih vrećica I uvijek pazilo da ne “iskipi”. Tada nisu postojali “hranidbeni pokreti”,a nije nas bilo toliko “bolesnih od hrane”. U to doba je celijakija bila isključivo dječja bolest I to dosta rijetka,a o upalnim bolestima crijeva se učilo po principu “za onoga koji želi znati više”. Ljudi su imali svoje vrtove,nakon posla bi kopali,okopavali,pljevili vrt I sakupljali plodove svojeg truda,tada nitko nije išao u teretanu,vrt je bila zabava za cijelu obitelj. I opet, nije bilo toliko debelih. Sjećam se,kada je McDonalds lansirao svoj hamburger, svi smo se pitali što je toliko primamljivo u jednoj pljeskavici u sendviču,a opet smo htjeli to probati,jer “to tako rade u Americi”. Kod nas, u prostorima bivše Jugoslavije, tada smo jedini hamburgr mogli pojesti kada bi nam majke napravile pljeskavicu,ili onaj famozni smrznuti hamburger (točnije radilo se samo u pljeskavici). Kada se lavina McDonaldsa počela širiti Europom,tada je taj famozni hamburger postajao sve bliži. Oni koji su odlazili nekim poslom u bilo koji europski grad koji je imao famozni “McDonalds” po povratku bi odmah ponosno naglasio “Bio sam u McDonaldsu”,I odmah je sve drugo postalo nebitno…

Sredinom osamdesetih u našim zemljama se počelo pričati o fitnessu. Onda je aerobic bio nešto “top” I ako ništa drugo mame su gledale Jane Fondu kako veselo maše ručicama I nožicama. Što su godine prolazile,sve manje je bilo priloga o radu u vrtu a sve više epizoda raznoraznih fitness eksperata koji su mahali  svojim nožicama I ručicama.

U današnje doba,svijet je preplavljen “McDonaldsom”,pretilost je na visokom stadiju, prehrambene preosjetljivosti,intolerancije,alergije, crijevne bolesti I autoimmune bolesti u porastu. Prehrambenih pokreta je previše. Ljudi pokušavaju pronaći lijek svojim tegobama “guglajući” internetom jer je edukacija o pravilnoj prehrani manjkava,a suradnja liječnik-nutricionist nikakva. Jedini zagovaraju veganstvo, drugi se kunu kako su ostali vječno mladi I izlječili neizlječive bolesti sirovojelstvom, drugi se vraćaju u doba praljudi I preporučuju striktno izbacivanje žitarica I korištenje samo mesa I jaja. Dobro ljudi,kamo sve to vodi?

Nemam apsolutno ništa protiv iti jednog “prehrambenog pokreta”,ali nemojmo sve gledati po principu crno-bijelo ( nažalost,ovdje je situacija više nalik “50 nijansi sive”),neprihvatljivo je da pojedinac,koji je prihvatio dogmu svojeg prehrambenog pokreta uporno nagovara sve oko sebe da je to “najbolje za svih”. O.K,ako paše tebi,savršeno,ali ne zanči da takav način prehrane odgovar I drugima?!?

Ako su žitarice odhranile mnoge,zašto su baš sve “shit”? Kako onda da svi Kinezi,čija je osnova prehrane žitarica (riža) nisu već nestali?? Kako aktivni I profesionalni sportaši mogu biti vegani?  Kako jedan bodybuilder može izgraditi mišićnu masu koristeći samo protein biljnog podrijetla ,zašto ne leži u nekoj bolnici s prestašnom anemijom?? Zašto se sirovojelci ne pretvore u salatu I hrane fotosintezom?? Previše je tu pitanja, a zapravo premalo točnih odgovora.

Ono što sam ovim postom mislila reći je da je današnja hrana,odnosno namirnice koje koristimo blagi užas. Ponuda namirnica je raznovrsna,a kvaliteta istih manjkava. Sve je odjednom postalo “bio”, “eko”,a postavlja se pitanje da li je to tako. Sve je ubrzano. Mi smo ubrzani. Nema više vremena za obrađivanje svojeg vrta (mada postoje inicijative I za to,što je hvalevrijedan potez), sve manje vremena je za pripremanje hrane iz jednostavnih sastojaka. Sve se više koristi “fast food”. Mladi ljudi ne znaju kako izgleda domaći pekmez ili im je on “bljak” u odnosu na onog iz “Konzuma”. Zapravo većina niti ne zna kako miriše domaći kruh pripremljen u vlastitoj kuhinji. Ljudima se preporuča kupovina integralnih,cjelovitih žitarica I proizvoda iz “ekološkog” uzgoja koje koštaju troduplu u odnosu na “klasične” proizvode. Naravno da prodaja takvih proizvoda ima tendenciju pada što dovodi do nestimulacije malih OPG-a koji zaista proizvode proizvode kako se to nekada radilo.

Nažalost,tek kada se ljudi razbole počnu razmišljati o važnosti prehrane u svakodnevnom životu. Tada dolazi do faze “izlizivanja” prstiju po tipkovnicama guglajući po raznoraznim preporukama o prehrani koje su svakojake,ponekad I graniče sa zdravim razumom. Upravo se tada “lupamo” po čelu I mislimo se kako smo mogli ranije paziti što trpamo u usta I zapravo,je jako točno ono što je nekada Michio Kushi rekao “Jedem da živim,a ne živim da jedem”. Ja ću se za kraj,kao jedan pravi medicinar ,pozvati na onu Hipokratovu : “Neka tvoja hrana bude tvoj lijek,a tvoj lijek neka bude tvoja hrana”.Pametnome dosta.

                                  

Nutritivne (prehrambene) alergije

Alergijska reakcija na određene namirnice se manifestira simptomima (tegobama) neposredno prije konzumiranja,tijekom konzumiranja te nakon konzumiranja određene namirnice ili sastojka namirnice na koji je određeni pojedinac alergičan,odnosno koja dovodi do promptne aktivacije imunološkog odgovora. U stvarnosti, „pravih“ alergijskih reakcija (kada dolazi do aktivacije imunološkog sustava) nema puno.  Češće se javljaju simptomi (tegobe) koje nisu povezane s imunološkim sustavom, već su uzrokovane preosjetljivošću na određeni sastojak  namirnice ili alimentarnom intolerancijom (za one koje žele obnoviti svoje znanje o razlikovanju ovih reakcijama,preporučujem pročitati moje ranije tekstove).

Alergije na hranu ( nutritivne alergije) se najčešće klasificiraju kao IgE posredovane (npr.anafilaksija zbog alergije. na kikiriki) ili ne IgE posredovana ( npr. celijakija ,kada druge imunološke stanice sudjeluju u imunološkom odgovoru)
Tijekom alergijske reakcije na određenu namirnicu, dolazi do „uzbune“ imunološkog sustava,kada isti dotičnu namirnicu prepoznaje kao nešto strano organizmu te započne stvaranje imunoglobulina klase E (IgE) koji imaju zadaću da „napadnu“ dotično „strano tijelo“.Slijedeći puta pri konzumaciji te dotične namirnice,ti specifični IgE se vežu za namirnicu i započinju alergijsku reakciju oslobađanja upalnih medijatora koji izazivaju alergijsku reakciju.

Incidencija alergijskih reakcija na hranu je rijetka pojava,i izraženija je u djece. Alergijske reakcije IgE posredovane su slijedeće: anafilaksija (35 %), pogoršanje atopijskog dermatitisa u djece (37 %), urtikarija i angioedem (20 %) te pogoršanje simptoma astme u djece ( 5%). Također su mogući i slijedeći simptomi: svrbež  područja oko usta, različite manifestacije od strane gastrointestinalnog trakta, simptomi tipa curenje iz nosa.

Simptomi alergija u djetinjstvu mogu bit izraziti, no oni najčešće nestaju tijekom  rasta. Mnoga djeca sa različitim alergijama na hranu u ranom djetinjstvu,kasnije ne ispoljavaju te simptome.Najčešće se radi o alergijama na mlijeko i mliječne proizvode, jaja,pšenicu i soju, dok alergije na  kikiriki, orašaste plodove i morske plodove rijetko isčeznu.Prije ponovnog uvođenja dotičnih alergena u prehranu preporuča se ponovit alergološko testiranje.

Najčešći izvori nutritivnih alergija

1. Kravlje mlijeko: jedna od najčešćih alergija u dječjoj dobi koja regredira tijekom rasta je upravo na sastojke kravljeg mlijeka .Kravlje mlijeko sadrži više od 20 proteina i to 80 % kazein i 20 % ne kazeinskih proteina, beta –laktoglobulina,alfa –laktalbumina, kravljeg imunoglobulina i serumskih albumina. Pasterizacija ne denaturira ove proteine.
Prema znanstvenicima, kozje mlijeko nije dobra alternativa kravljem mlijeku jer sadrži slične alergne kravljem mlijeku i može izazvati alergijske reakcije u predisponiranih pojedinaca. S druge strane, hidrolizati proteina bi mogli biti dobra alternativa, obzirom da sadrže proteine koji su „pocijepkani“ i stoga ne bi trebali izazivati alergijske reakcije. Preporučena zamjena za kravlje mlijeko je sojino mlijeko, no i ono u određenih pojedinaca (djeca) može izazvati alergijske rekacije,stoga treba pripaziti kod korištenja istog.

2. Kokošja jaja: bjelanjak jajeta sadrži 23 glikoproteina,od čega ovomukoid, ovalbumin i ovotransferin. Žutanjak jajeta je manje“ alergeniji“ od bjelanjka. Termički obrađena jaja ( i proizvodi koji ih sadrže) mogu se tolerirati u manjim količinama.

3. Kikiriki: Kikiriki je jedan od najčešćih uzroka alergijskih reakcija u „ne –dječjoj“  populaciji. Iako se ranije mislilo da je  „svaka“alergija na kikiriki doživotna alergija, nekoliko studija je pokazalo da 20 % djece, koja su u djetinjstvu pokazivala simptome alergije na kikiriki, u starijoj dobi više nisu ispoljavali alergijske reakcije na kikiriki.

4. Soja: također jedna od namirnica koja izaziva alergijsku reakciju ( u Americi su zabilježene brojne alergijske reakcije na soju). Obzirom da se soja dodaje u brojne prehrambene prerađevine i namirnice, ponekad je izbjegavanje soje izrazito teško. Studije su pokazale da alergičari mogu  bezbrižno konzumirati rafinirano sojino ulje

 (naglasak na rafinirano, što znači  NE  hladno prešano).

5. Orašasti plodovi: podrazumijeva orahe, bademe,kesten, indijske i brazilske oraščiće, lješnjake i pistachiju. Orašasti plodovi  izazivaju 0, 6 % od svih  alergijskih reakcija.Ponekad, kod iste osobe,  može biti prisutna i alergija na sve orašaste plodove,a ne samo na jedan. Pokazalo se da osobe koje su alergične na orašaste plodove mogu tolerirati kikiriki i obrnuto.  Zabilježeno je nekoliko slučajeva kada kod istog pojedinac postoji alergija na orašaste plodove i kikiriki.

Napomena: Indijski oraščić je zapravo sjeme biljke Myristica fagrans i sigurno je za korištenje.

6. Riba: Izrazito su česte alergijske reakcije na ribu i školjkaše, ponekad sa jako teškim simptomima. Kod preosjetljivih osoba, nije nužno da konzumiraju ribu, dovoljno je da budu u kontaktu s ribom kako bi se izazvala alergijska   reakcija. Također treba pripaziti na popratnu kontaminaciju ribom i proizvodima od ribe

 ( uključeni školjkaši)

.

8. Alergija na pšenicu i celijakija: Alergija na pšenicu je IgE posredovan tip alergijske reakcije, dok celijakija nije IgE posredovana doživotna autoimuna bolest,  zbog čega se radi o dva različita entiteta.

Osobe oboljele od celijakije moraju doživotno izbjegavati gluten iz glutenskih namirnica te paziti na popratnu kontaminaciju glutenom.

Osobe koje su alergične na pšenicu moraju izbjegavati samo pšenicu. Većina djece koja su alergična na pšenicu „izgube“ ovu alergiju u starijoj dobi.

                                    

Rotaciona dijeta-pomoć kod alimentarnih intolerancija?

Osobe alergične na određene namirnice su dobro upoznate s pojmom eliminaciona dijeta,što bi značilo isključivanje namirnice koja izaziva alergijsku reakciju iz svakodnevne prehrane. Jedan od primjera eliminacione dijete je celijakija, gdje oboljeli isključuju namirnice koje sadrže gluten iz svoje prehrane.

Rotaciona dijeta je pak nešto noviji pojam,iako je dijeta predstavljena davne 1934g. od strane dr. Herberta J.Rinkela, kao pomoć oboljelima od alimentarnih (prehrambenih) intolerancija. Tada je bilo izrazito bitno vođenje „Dnevnika prehrane“ da bi se dobio uvid u tegobe nakon unosa određenih namirnica te povezanosti između njih.

U današnje doba se ova dijeta preporuča i kod osoba s sindromom propusnog crijeva, kandidijazom te kompleksom povezanim s kandidom. Umjesto „Dnevnika prehrane“ ( iako je on još uvijek koristan „alat“ u utvrđivanju alimentarne intolerancije), testovi koji otkrivaju alimentarne alergene olakšavaju sprovođenje rotacione dijete. Bit same dijete je dati dovoljno vremena da se organizam „oporavi“ od nutritivnog alergena. Četiri dana je obično dovoljno vrijeme za oporavak, iako je bitna individualizacija ove dijete,što znači da kod nekih pojedinaca se vremenski period može produljiti i na osam dana.

Ova dijeta je zapravo sistem prehrane kod kojeg se konzumira biološki slična hrana svakog prvog i četvrtog dana, što bi značilo da istu hranu možete jesti svaki četvrti dan,a striktno izbjegavati preostale dane. Na primjer ako rižu i grašak jedete u danu 1, ne smijete ih konzumirati dok se ciklus ne završi,što bi značilo konzumaciju istih tek u danu 5 (kada je četverodnevni period završen).

Postoje tri zlatna pravila rotacione dijete:

1.Jednostavnije je bolje

-jedite cjelovite namirnice,što bi značilo ograničavanje i izbjegavanje procesirane hrane. Naglasak je na raznovrsnosti namirnica.

2.Ne jedite iste namirnice između zadanog ciklusa

 -ako se sprovodi četverodnevni plan rotacije,namirnice koje jedete u Danu 1 možete jesti tek u Danu 5

3.Tijekom rotacije,obavezno je rotirati i biološki sličnu hranu („Botaničke porodice“)

 -namirnice su grupirane u  botaničke porodice na temelju njihovog biološkog  podrijetla. Nužno je rotirati i hranu podrijetlom iz iste botaničke obitelji jer imaju tendenciju stvaranja istih alergena pa tako i istih simptoma (tegoba).

Iako ovaj plan prehrane izgleda dosta kompleksan, pozitivne reakcije osoba koje ga sprovode zaista su ohrabrujuće. Također treba napomenuti u važnosti čitanju deklareacija,obzirom da se brojne namirnice mogu koristiti tijekom proizvodnje u svrhu poboljašanja ukusa i izgleda finalnog proizvoda,a što bi moglo remetiti četverodnveni ciklus rotacije (npr.kukuruz, soja se često koriste kao zgušnjivači a ujedno su jedan od bitnijih alergena).