Testovi intolerancije na hranu

U zadnje vijeme često se susrećem s osobama koje me traže interpretaciju nalaza testa intolerancije na hranu te savjet što nakon učinjenog testa. Nažalost, mnoge sam morala ražalostiti jer većinu tih testova ne smatram klinički upotrebljivim.

Danas „u ponudi“ postoje brojne metode,od analize kose do raznoraznih načina kojima bi se odredila intolerancija na hranu.

Najprije da razlučimo pojmove. Intolerancija na hranu nastane onda kada u tijelu manjka određeni enzim kao što je to npr. laktaza koja „cijepa“ mliječni šećer ,laktozu,stoga nastane intolerancija na mlijeko i mliječne proizvode. Intolerancija ne izaziva imunološki odgovor našeg organizma. Preosjetljivost na hranu,odnosno na namirnice ili sastojke hrane izaziva kaskadu imunološkog odgovora u našem organizmu i najčešće dolazi do aktivacije imunoglobulina IGg,odnosno do aktivacije „subpopulacija“ imunolobulina G,točnije IGg1 iIGg4. Ono što se „mjeri“ je zapravo IGg4 iz naše krvi,što bi značilo da se „kvanitificira“ količina imunološke reakcije oraganizma (najčešće je to „kronična“ reakcija) koju izazivaju određene namirnice. Takav test dokazuje preosjetljivost na hranu,stoga je pravi naziv za takav test „Test preosjetljivosti  na hranu“,bez obzira što se u našem žargonu uvažio naziv „Test intolerancije“ što je zapravo neispravno.

Jedini ispravni način da dobijete ispravne rezultate ovakvog testiranja je da Vam se „izvadi“ malo krvi te da se odredi (brojem) količina IGg4,sve ostalo nije prihvatljivo niti klinički relevantno.

Danas postoje brojne klinike,poliklinike i slične zdravstvene ustanove koje nude ovaj način testiranja. U ponudi imaju nekoliko „paleta“ namirnica,od 88 namirnica do mnogo većeg broja namirnica,što onda poskupljuje samu pretragu.

Ovim tekstom sam zapravo željela upozoriti sve one koje u budućnosti planiraju učiniti jedan od ovih testova, da se obavezno informiraju o kakvoj vrsti testa se radi,na koji način se sprovodi te da li je završni rezultat kvantificiran,odnosno izražen točno brojem i mjernom jedinicom,a ne samo u formi „semafora“ (prikaz crvene, žute ,naranđaste i zelene boje). Nikako ne preporučam činiti testove preosjetljivosti na hranu koje se nude kao „najpovoljniji“,a testira se samo kosa ili recimo određene točke na tijelu jer je to definitivno nepotrebno bacanje novaca,a planiranje prehrane temeljeno na ovakvom nalazu neće dugoročno dati adekvatnog poboljšanja Vaših tegoba.